Ono po čemu je ovaj serijal posebno zanimljiv, osim što se putovanja odvijaju u manje poznatim i malim mjestima, jeste i što se samom konceptu putovanja pristupa iz više uglova. Tako u knjizi Put pod noge odlazak na put ne podrazumijeva kratkotrajni odmor, već jednogodišnju selidbu, a u knjizi koja još uvijek nije prevedena kod nas – Summer in the City – putovanje je moguće čak i ako se ostane u sopstvenom dvorištu. Čarli, čini se, trezveniji od oba svoja roditelja, prekarnih umjetnika, na početku je pomalo skeptičan zbog njihove odluke. Ali, kao i u ostalim slučajevima, pokazaće se kako Čarli i njegova porodica izmještanje iz sigurnosti i statičnosti doma koriste ne samo kako bi upoznali neku drugačiju sredinu, već i zato što im te avanture pomažu da sami sazriju i da napreduju.
(Mari-Luiz Gej i Dejvid Homel, Putujući cirkus i Put pod noge, Arhipelag 2017; 2018)
Šta je ono što knjiga za djecu i mlade treba da ima kako bismo je smatrali dobrom? Zanimljivu i dinamičnu priču, pronicljive pripovjedačice i pripovjedače, pomalo šašave ali upečatljive i karakteristične sporedne likove. Tekst treba da je napisan tako da ne patronizuje djecu, već da im svijet koji ih okružuje otvoreno predoči, uključujući tu i iskreno pisanje o teškim društvenim temama. Dobro je kada tekst ima i obrazovnu crtu, kada mlade čitateljke i čitaoce upoznaje sa enciklopedijskim podacima, o prirodi, geografiji, istoriji, o različitim sredinama i kulturama. Još ako uz sve to knjiga ima i ilustracije koje su duhovite i predstavljaju svojevrstan komentar na tekst, onda zaista možemo reći da je riječ o knjizi vrijednoj čitanja.
Baš takve su knjige Put pod noge i Putujući cirkus,napisane u koautorstvu Mari-Luiz Gej i Dejvida Homela, poznatih i nagrađivanih kanadskih autora. Te knjige predstavljaju drugi i četvrti (zasada posljednji) dio serijala o Čarliju, pripovjedaču i glavnom liku, i putovanjima njegove porodice.
Čarli na hrvatskom primorju
Kod nas je prvo izdat posljednji dio ciklusa (u originalu objavljen 2015), vjerovatno iz razloga što u njemu Čarli i njegova porodica odlaze na odmor u Hrvatsku. Već u prvim rečenicama Putujućeg cirkusa Čarli sažima cjelokupno putovanje koje njegovoj porodici predstoji. Prvo poglavlje služi tome da nam autori predstave ključne teme romana: Čarlijevu ulogu glasa razuma u otkačenoj porodici, ulogu starijeg brata i zaštitnika Maksu, otkrivanje malo poznatih krajeva Jadrana, upoznavanje sa lokalnim stanovništvom i njihovim životnim navikama, kulturom, uopšte društvenom dinamikom mjesta. Stoga, na samom početku je jasno da autori neće ponuditi stereotipnu sliku Hrvatske kao iz turističkih reklama, već ih zanima da ovaj divni predio Jadrana prikažu što je moguće više uvažavajući domaćine, dok ujedno pokušavaju da im budu što bliže kako bi mogli da zavire u jedan za njih malo poznat svijet. Istraživanje i avantura su glavne vrijednosti koje ovaj tekst zagovara, a nasuprot predvidljivim slikama i turističkim kič iluzijama. Zato radnja i nije zamišljena tako da predstavlja boravak po hotelima, izolovanim od stvarnog svijeta, onog skrivenog za turiste. Naprotiv, iako je smještaj često tijesan i ne uvijek dovoljno udoban, što je Čarliju često izazov i zbog čega negoduje, ovakav pristup putovanju dječaku omogućava neposredan ulazak u zajednicu koju na drugačiji način ne bi mogao da upozna.
Kao što se kroz promućurnu i na detalje fokusiranu Čarlijevu perspektivu prikazuju čarke među komšijama, koje rezultiraju međusobnom krađom riba, i nejednaka rodna podjela rada u kojoj su žene opterećenije od muškarca, od njega se ne mogu sakriti ni ruševine nastale tokom ratova devedesetih, kao ni pustinjak koji živi izolovano zbog posljedica PTSP-a. S tim u vezi, od knjige posvećene „našim srpskohrvatskim prijateljima“ ne može se očekivati da zanemari postojanje i nasilni raspad Jugoslavije. Naprotiv, o iskustvima i posljedicama ratova iz devedesetih, dosljedno se piše do kraja romana. Stoga, ova knjiga predstavlja perspektivu „izvana“ na te događaje, kao što roman Jasminke Petrović Leto kada sam naučila da letim daje pogled „iznutra“. U oba slučaja odlazak na more i ljetovanje povod su da se analizira prošlost, i sa djecom razgovara o užasima i razaranjima koje donose ratovi, kao i o nužnosti pacifizma.
Istina, Gej i Homel ne uspijevaju uvijek baš najbolje da objasne kompleksnost i uzroke sukoba, nekad ih krajnje upitno poistovjećujući sa sukobima iz Drugog svjetskog rata. Naime, teza po kojoj oni koji su ratovali četrdesetih, ratovali su i pedeset godina kasnije, ne odgovara različitim istorijskim kontekstima tih sukoba. Osim toga, time se previđa veoma važna činjenica o solidarnosti i zajedničkoj borbi naroda Jugoslavije, uključujuči i srpski i hrvatski narod o kojima je konkretno u ovoj knjizi riječ, i to kako protiv stranih okupatora tako i protiv njihovih ovdašnjih saveznika. Ova usputna uopštavanja, iako bodu oči, ipak su u funkciji dobre namjere, i autorske potrebe da se i u ovom književnom žanru piše o važnoj društvenoj temi kao što je nacionalističko neprijateljstvo koje paradoksalno nastaje u onim sredinama koje su multikulturalne.
Godina dana u francuskom selu
Ono po čemu je ovaj serijal posebno zanimljiv, osim što se putovanja odvijaju u manje poznatim i malim mjestima, jeste i što se samom konceptu putovanja pristupa iz više uglova. Tako u knjizi Put pod noge odlazak na put ne podrazumijeva kratkotrajni odmor, već jednogodišnju selidbu, a u knjizi koja još uvijek nije prevedena kod nas – Summer in the City – putovanje je moguće čak i ako se ostane u sopstvenom dvorištu. Čarli, čini se, trezveniji od oba svoja roditelja, prekarnih umjetnika, na početku je pomalo skeptičan zbog njihove odluke. Ali, kao i u ostalim slučajevima, pokazaće se kako Čarli i njegova porodica izmještanje iz sigurnosti i statičnosti doma koriste ne samo kako bi upoznali neku drugačiju sredinu, već i zato što im te avanture pomažu da sami sazriju i da napreduju.
Selidba na godinu dana znači da će Čarli temeljno upoznati malo selo Selerijak u različitim vremenskim (ne)pogodama, da će ići u francusku školu, steći prijatelje Rašida i Ahmeda, igrati fudbal, prisustvovati lokalnom spektaklu sa bikovima i naučiti da biti stranac može imati i svoje prednosti. Slično kao u slučaju putovanja u Hrvatsku, mjesto koje mu isprva djeluje neobično i čudno na neki način postaje njegov dom. To je važna tema, jer može djeci olakšati suočavanje sa selidbom, koja je i za odrasle vrlo stresna situacija. Ovako, s jedne strane, Čarli kroz iskustvo uči kako promjena mjesta boravka može biti i dobra stvar, dok s druge strane uči da saosjeća sa „strancima“ i „strankinjama“ koji se doseljavaju u njegovu rodnu Kanadu. Koncept stranaca i animozitet prema onima koji dolaze izvana u našu zajednicu izokreće se tako što svi postaju ne potencijalni sumnjivci sa lošim namjerama, već su svi mogući prijatelji. Na kraju svakog putovanja Čarlijev krug prijatelja širi se sve više. U vrijeme ksenofobije prema migrantima i migrantkinjama bitno je kod djece osvijestiti ovaj problem i naučiti ih da ljudima iz drugih zemalja pristupaju otvoreno i blagonaklono, i to prije svega sa željom da jedni od drugih uče. Ovom temom se Mari-Luiz Gej bavi i u svojoj najnovijoj knjizi, čiji je glavni lik dječak koji migrira, Mustafa.
Čarli se i u ovoj knjizi izgrađuje kao znatiželjan i pametan dječak, koji često koristi i odmjerenu dozu sarkazma, ponekad i gunđa, i to najviše kada se njegovi roditelji previše opuste, pa mu se učini da ga „blamiraju“. On je svjestan nestabilnosti njihovih poslova, ponekad i ekonomskih poteškoća u koje zapadaju. Ništa od tih izazova odraslih pred njim ne ostaje sakriveno, ali on je i pored toga dječak i jasna je njegova dječija perspektiva. Ponekad njegov stav djeluje „starmalo“, ali njegov lik nikada nije isuviše karikaturalan. On je veoma vješto izabran za pripovjedača, često i vrlo nepouzdanog, jer u sopstvenim očima želi da se pokaže kao da je mnogo „ozbiljniji“ nego što to zaista jeste. I u toj napetosti i nastaje uvjerljiv lik dječaka koji jeste pametan i želi da bude tretiran kao ravnopravan odraslima, a u isto vrijeme je djetinje veseo, slobodan i kreativan. U njegovom se liku stoga najbolje očitavaju prednosti ovog serijala, koji je duhovit i društveno osviješćen, i kao takav komunicira i sa ovdašnjom savremenom književnošću za djecu i mlade sličnog tipa.
Projekat MiniBookvica je jedan od tri pobednika konkursa Superste+ za 2018. u okviru programa Superste.net.
